Bez obzira na iznimno veliku vlagu i vrućinu u Tvornici, Patti Smith održala je jedan od najnadahnutijih nastupa na ovim prostorima, dokazavši da snaga njezine glazbe i izvedba pratećeg banda ne spušta intenzitet ni u poznim im godinama 

Piše: Bojan Mušćet /T-Portal
 
Koncert Patti Smith i njezinog banda održan u Tvornici 13. srpnja bio je jedan od najljepših glazbenih darova ovdašnjoj publici, ujedno i veličanstven epitaf velikom Darku Glavanu.
Na samom početku nastupa, Patti Smith je, u Darkovu slavu, odrecitirala jednu od pjesama Tina Ujevića, a band, u kome su svirali Tom Verlaine, njezin prijatelj iz Televisiona i Lenny Kaye, član originalne Patti Smith Group, u elegičnom je tonu započeo nastup.
Već od sljedeće pjesme, "Redondo Beach", bilo je jasno da je posrijedi iznimna večer u koju ću će publika biti lagano uvlačena sve do čak tri ili četiri vrhunca. Možda bi se moglo reći da Patti Smith nije ništa prepustila slučaju, no ona je i obećala, na neki način, svoj best of repertoar, s obzirom da je prvi put u Zagrebu i želi se na dostojan način predstaviti publici.
Organizatori iz Tvornice nadali su se da bi dobra pretprodaja karata možda ovaj koncert mogla transferirati na Šalatu, no to se nije dogodilo. Čak tri rock-festivala u nešto više od dva tjedna na ovim prostorima i kontinuirano loše vrijeme, koncert su zakovali u Tvornicu. A tu je bio rasprodan, tražila se karta više. I dok je u večernjim satima vani bilo gotovo 30 stupnjeva, u dvorani je bilo neuporedivo toplije, tako da efekt saune nije izostao. Patti Smith je tako pozvala publiku da pije vodu, a ona nije mogla izdržati i pri kraju nastupa skinula je svoj sako.
U obradi Hendrixove "Are You Experienced?" uzela je klarinet u ruke, a povremeno bi zasvirala akustičnu ili električnu gitaru.
Izvodeći "Ghost Dance" rukovala se s posjetiteljima iz prvih redova, a to je ponovila još nekoliko puta. Atmosfera je bila sve užarenija, premda je najveći dio publike dobrano premašio četrdesetu. No, šezdesettrogodišnja Patti Smith nije se štedila, i kako je koncert odmicao ona je pumpala sve više energije.
Prvi vrhunac bilo je prilikom izvođenja pjesama "Dancing Barefoot" i "Because The Night" kad je bilo očito kako su petogodišnji napori organizatora da dovede Patti Smith realizirani na najbolji mogući načlin.
Za vrijeme izvođenja "Pissing On The River" bilo je sasvim jasno da nazočimo koncertu koji bi - i da je instrumentalistički bio na nižoj razini -ostvario izvanserijski učinak: Patti Smith zaista želi svima prenijeti svoje vjerovanje u glazbu koju stvara i vjerovanje u posve predan odnos prema publici koja ju dolazi gledati.
Kraj koncerta pripao je energičnim izvedbama pjesama "People Have The Power" i "Gloria" i premda je band svirao oko sat i po, kraj je došao prilično naglo. Utisak je da bi Patti Smith držala tenziju još barem toliko, bez obzira na tropske uvjete u Tvornici.
Bis je također bio izniman: najprije je odsvirana obrada Nirvaninog klasika "Smells Like Teen Spirit" koju mnogi u početku nisu prepoznali, a onda je koncert furiozno zaključen sa skladom "Rock'n'Roll Nigger", punkerski silovito, energično, žestoko, jako i veličanstveno. U samoj završnici, Patti Smith je pokidala sve žice na gitari i na trenutak, kao da su svi ušli u  vremeplov i vratili se na kraj sedamdesetih.
Koncert Patti Smith, vjerujem, većini posjetitelja djelovao je poput nadahnuća, a ne poput dobre zabave koja se zaboravlja već sutradan ujutro. To je jedan od onih koncerata koji svakom posjetitelju daje odgovor na pitanje zašto mu je glazba, zapravo, tako važna u životu.